Autor: adriadsnew

Tvrtka MAN Diesel & Turbo osigurala je narudžbu od dva turbomotorna vlaka za Iransku rafineriju južno od Teherana. Vlakovi koji će biti isporučeni su dio MAN-ovog ReTPac koncepta (Refinery Train Package) vlakova. Motori su naručeni od strane Iranske tvrtke EPC Nargan, a služit će u procesu hidrotretiranja, dok će u istome osiguravati maksimalnu učinkovitost u produkciji. Trenutna narudžba je jasan znak uspjeha ReTPac koncepta tvrtke MAN Diesel & Turbo, koji je specijalno dizajniran za primjenu u rafinerijskoj proizvodnji.

Man Diesel & Turbo pobijedio je u nadmetanju za ugovor za nabavu dodatnih dijelova za dizelske motore za tri nova kruzera naručena od Costa Asia i P&O Cruises iz Australije. Obje su kompanije članovi Carnival Corporation & plc, najpoznatije svjetske kompanije s više od 100 kruzera diljem svijeta. Svaki će brod imati 2 × 14 V 48/60 CR + 3 × 8L 48/60 CR srednjohodne MAN motore koji će proizvesti 62.400 kW snage. Motori će biti dostavljeni u „Fincantieri shipyards“ u Monfalconeu (Tršćanski zaljev) te u Marghera Venezii krajem 2019. godine. Tri nova kruzera koja će biti osigurana novim MAN motorima teže do 133.500 tona, dugi su 323 metra i mogu prevoziti do 4.000 putnika.

MAN Diesel & Turbo završio je izgradnju nove elektrane na Salomonovim Otocima, u neposrednoj blizini glavnog grada Honiara, te potpisao ugovor kojim preuzima punu odgovornost za instalacije i dizajn elektrane. Projekt je bio pokrenut uz pomoć eksperata iz Danske i Australije. Ovo je bio jedan od najvećih projekata (Lungga Project) na Salomonovim Otocima u zadnjih 20 godina te će elektrana ubrzo vratiti struju u Honiaru. MAN-ova četiri motora MAN 9L 27/38 pokretat će svu snagu te dodati 10 megavata elektrani. Salomonovi Otoci imaju velik broj otoka u južnom dijelu Tihogoceana. Procjenjuje se da glavni grad Hoinara ima oko 523.000 stanovnika.

MAN Diesel & Turbo i MV Werften već su potpisali ugovor za dva kruzera koji će biti opskrbljeni MAN motorima, pri čemu je registrirana težina svakog broda 200.000 tona, te će ta dva broda, s 48/60 CR motorima snage 96.000 kW, biti najveća na tržištu. Brodovi će biti dostavljeni i u pogonu do 2020.-2021. godine. Brodovi će prelaziti južne i istočne oceane diljem Azije, a pogotovo u Kini. Kompanija Genting Hong Kong aktivna je kompanija koja već 23 godine radi s kruzerima , a nedavno su objavili da su krenuli s novim radovima uz novi brend „Dream Cruises“, koji će također uključivati brodove s ugrađenim MAN motorima.

Australska antartička divizija (AAD) odabrala je tvrtku MAN Diesel & Turbo za dobavljača motora u svrhu njihove ugradnje na ledolomcima i brodovima za opskrbu i istraživanje. Glavni odabrani motori su dva 16V 32/44 CR motora, a oba proizvode 9.600 kW. Navedeni su motori odabrani zbog svoje visoke pouzdanosti i štedljivosti – što su karakteristike od poglavito velikog značaja u zahtjevnim operativnim uvjetima, koji uključuju temperature ispod -30 Celzijevih stupnjeva, kao i ekspedicije produljenog trajanja. Ledolomca koji je dizajnirala danska pomorsko-istraživačka tvrtke Knud E. Hansen proizvodi tvrtka Serco Defence, dok je prvi podizvođač radova tvrtka DMS Maritime. Primopredaja plovila AAD-u zakazana je za travanj 2020. Novi ledolomac naslijedit će staro istraživačko plovilo „Aurora Australis“ te će imati veći kapacitet za teret, povećanu izdržljivost i operativnu fleksibilnost, visoki standard zaštite okoliša, kao i najsuvremenije istraživačke, spasiteljske i opskrbljivačke mogućnosti rada. 

Fincantieri je odabrao MAN Diesel & Turbo za izradu novih motora koji su naručeni od Costa Asia i P&O Cruises iz Australije. Te su dvije kompanije dio najveće svjetske transportne kompanije Carnival Corporation, s flotom od više od 100 kruzera. Svaki će brod imati 2 × 14V 48/60 CR + 3 × 8L48/60 CR srednjohodne MAN motore, što znači da će proizvesti do 62.400 kW snage. Svaki će novoizgrađeni brod biti dug 323 metra i težiti 133.500 tona. Tijekom odabira najboljeg motora za kruzere, vlasnici Fincantierija odlučili su obratiti pažnju na snagu, sigurnost, redundanciju i pouzdanost motora.

8. listopada u SAD-u proslavljen je Nacionalni dan vodika i gorivih ćelija, odabran prema atomskoj masi vodika (1,008), prvi puta obilježen prošle godine. Glavno područje primjene navedene tehnologije su električna vozila s pogonom na gorive ćelije (FCEV-i), koji imaju potencijal znatnog smanjenja SAD-ove uporabe nafte i štetnih emisija koje doprinose klimatskim promjenama. Osim toga, takvi automobili mogu biti i dvostruko učinkovitiji od današnjih benzinskih vozila. Zbog toga su FCEV-i važan dio energetskog portfelja američkog Ministarstva energetike koji nadopunjavaju druge održive prijevozne mogućnosti.
Počeci razvoja ove tehnologije mogu se pratiti do sredine 1970-ih i prvog naftnog embarga, kad se skupina znanstvenika sastala s vodećim osobama iz privatnog sektora i federalne vlade u Albuquerqueu radi rasprave o mogućim novim tehnologijama. S vremenom su laboratorijski znanstvenici pomagali u učenju industrijalaca u proizvodnji optimiziranih elektroda koji su temelj gorivih ćelija i ta je suradnja dovela do velikih napredaka i omogućila da 40 godina kasnije cestama voze komercijalna vozila na gorive ćelije. Posebno je protekle godine došlo do nezanemarivog napretka u području ove tehnologije u SAD-u:
Hyundai i Toyota predstavili su svoje FCEV-e za komercijalnu prodaju, dok nekoliko većih automobilskih proizvođača poput Honde, GM-a i BMW-a rade na tome da predstave isto u bliskoj budućnosti.
U Kaliforniji je vodik jedna od mogućnosti punjenja goriva na više od 20 benzinskih postaja.
Ministarstvo energetike sufinanciralo je uporabu više od 1600 gorivih ćelija u viličarima i napajanja u slučaju nužde za tornjeve mobilne telefonije, a uspjeh tih instalacija doveo je do uporabe dodatnih 18000 gorivih ćelija bez financiranja Ministarstva.
Istraživanja koja je financiralo Ministarstvo prepolovilo je predviđene visoke troškove automobilskih gorivih ćelija i učetverostručilo trajanje gorive ćelije od 2007. godine.

Rješenja koja uključuju električna vozila na gorive ćelije važan su dio smanjenja globalnog zatopljenja na potrebne razine, a s proizvodnjom vodika iz ekološki prihvatljivih izvora, emisije ugljika mogle bi se smanjiti i više od 90%.

Tvrtka ITM Power 11. listopada otvorila je četvrtu javnu postaju za punjenje automobila vodikom u Londonu. Vodik se proizvodi u Centru za izvrsnost u inženjerstvu i proizvodnji (CEME) u Rainhamu, Istočni London, elektrolizom vode pomoću fotonaponske energije.
Postaja je dio projekta HyFIVE koji sufinanciraju europsko Zajedničko poduzeće za gorive ćelije i vodik te UK-ov Ured za vozila niske emisije (OLEV). Cilj projekta je demonstracija automobila na gorive ćelije u nekoliko europskih područja putem rane uporabe više od 120 vozila i 6 postaja za punjenje vodikom. Nakon prve dvije postojeće londonske postaje, Rainham je druga londonska postaja otvorena u sklopu ovog projekta. Prva je otvorena u Teddingtonu u svibnju ove godine, a treća je na rasporedu za otvaranje u Cobhamu. Tri ostale postaje HyFIVE nalaze se u austrijskom Innsbrucku te u danskim gradovima Aaarhusu i Korsoru.

U kolovozu je finska korporacija Wärtsilä potpisala je ugovor sa španjolskim brodogradilištem Construcciones Navales del Norte SL (LaNaval) u gradu Sestau za dizajn i isporuku porivne instalacije na ukapljeni zemni plin za novi RoRo putnički trajekt, uz mogućnost razvoja još jednog broda. Brod se gradi za španjolskog vlasnika Baleària, vodećeg prijevoznika koji poslužuje Balearske otoke.
Brod bi trebao početi s redovitom plovidbom 2019. i bit će to prvi RoRo putnički trajekt u Sredozemnom moru te jedan od najvećih trajekata u Europi. Ovaj ekološko učinkoviti ‘pametni brod’ bit će dugačak 232 metara i imati kapacitet za 331 vozilo te 1700 putnika od kojih 70 % može biti smješteno u kabinama. Brzina broda moći će doseći 24 čvora. Zbog brige za udobnost putnika, Wärtsilä će primijeniti stroge standarde za smanjivanje buke i vibracija na svojim glavnim i pomoćnim motorima, propelerima i porivnicima za manevriranje. S pogonom na prirodni plin, ekološki otisak broda bit će vrlo prihvatljiv jer Wärtsilino rješenje smanjuje emisiju CO2 za 25 %, NOx-a za 85 %, dok su sumpor i čestice gotovo potpuno eliminirane.

Konferencija o klimatskim pitanjima COP21 održana u Parizu krajem 2015. postavila je klimatske promjene na vrh međunarodnih i ekonomskih nastojanja. Vodik i gorive ćelije dio su rješenja klimatske krize i mogu postati kamen temeljac energetskih i prijevoznih sustava sutrašnjice.

Ključne industrije poput naftnih rafinerija, proizvodnje amonijaka, proizvodnje stakla, prehrambene industrije, proizvodnje stakla, metala i elektronike već desetljećima koriste vodik. Tvrtka za istraživanje tržišta Markets očekuje da će trenutno tržište vodika sa sadašnjih 118 milijardi dolara narasti na 152 milijarde do 2021. godine. U proteklim desetljećima, ekonomske i ekološke prednosti vodika navele su mnoge na promoviranje razvoja vodika kao nosača energije. U kombinaciji s kisikom u gorivim ćelijama (elektrokemijskim uređajima za pretvorbu energije) vodik može proizvesti električnu energiju i toplinu bez emisije ugljika te vodu kao jedini nusproizvod. Vodik je čista i učinkovita alternativa konvencionalnim fosilnim gorivima koje ima u izobilju.

Automobili ostaju jedno od najatraktivnijih područja primjene gorivih ćelija, iako je riječ o primjeni s najviše izazova iz tehnološke i ekonomske perspektive, budući da se uporaba vodika kao goriva za stvaranje energije ili pokretanje susreće se s nizom izazova.
Naime, vodik nije primarni prirodno dostupan izvor energije, već se radi o nosaču energije, poput struje, koji treba vanjski izvor energije za razdvajanje atoma vodika od drugih atoma u složenim molekulama poput vode, ugljikovodika ili biomase. Danas se više od 95 % vodika dobiva iz fosilnih goriva pomoću postupaka s velikom emisijom ugljikovog dioksida, ali već se počinju pojavljivati alternativne proizvodne tehnologije, među kojima osobito elektroliza vode pruža obećavajuć put za proizvodnju zelenog vodika – vodika proizvedenog obnovljivom energijom s niskom razinom emisija ugljika – i olakšavaju integraciju obnovljivih izvora energije u sustav proizvodnje energije.
Uz elektrolizu vode, rješenje za širu uporabu automobila na gorive ćelije moglo bi ležati u koordiniranom ulagačkom pristupu između infrastrukturnih dionika, proizvođača automobila i državnih tijela na globalnoj i lokalnoj razini koji bi osigurao sinkronizirani sustav proizvodnje i distribucije vodika te prodaje vozila s gorivim ćelijama, čime bi se riješio problem međuovisnosti tih dvaju sektora, odnosno ulaganja u postaje za punjenje gorivih ćelija i ulaganja u proizvodnju automobila na gorive ćelije. Inicijativa H2Mobility u Njemačkoj i slični projekti u Japanu i Kaliforniji dobri su uzori za takva nastojanja.